mrtvi kut

29.10.2005., subota

Zašto se kaže da stvari kreću nizbrdo???

Radi se o jednom privatniku (obrtnik), koji je povodom radne nezgode
uputio ispunjen formular svom osiguravajucem zavodu za preuzimanje nastalih
troskova. Sve ovo se desilo u Svicerskoj gdje se ovaj dogadjaj mogao
procitati u Zuricher Kosmos-u. U tom formularu osteceni je, na pitanje
nacina desavanja te nezgode naveo, da je NEPLANIRANO odreagirao u jednom
trenutku. Takav statement je SUVI (Svicarski osiguravajuci zavod za
Privatnike) bio dosta neprecizan, tako da su sluzbenici iz osiguranja
zamolili privatnika, da im to malo detaljnije objasni, jer je neophodno za
daljne razmatranje...
Obrtnik odgovara na tu molbu slijedece:
Cijenjene Dame i Gospodo,
u odgovaranju na vasu molbu za dobivanje dodatnih informacija mogu vam
slijedece reci:
Kod pitanja 3 u formularu naveo sam neplanirano reagiranje kao uzrok
nesrece. Zamolili ste me da vam to pojasnim, sto ovim putem zelim
uciniti. Kao sto vec znate, po zanimanju sam krovopokrivac. Tog kobnog dana
nalazio sam se sam na krovu jedne sesterokatnice. Kada sam zavrsio sa svojim
poslom imao sam 250kg crijepova viska na krovu koje je trebalo snijeti.
Posto nisam imao namjeru da ih u bezbroj navrata nosim stepenicama, odlucio
sam da ih stavim u veliku kantu. Kanta koja inace sluzi za dizanje ili
spustanje tereta na visine. Sisao sam na dno i vukao sam konopac preko role
dok nisam digao kantu, koja je bila vezana za isti, na visinu na kojoj mi je
trebala. Konopac sam naknadno cvorom vezao i time sam stabilizirao kantu na
visini sestog krata. Nakon toga sam otisao na krov i natovario kantu da bi
poslije toga sisao dole. Odvezao sam konopac u namjeri da kontrolirano
spustim kantu koju sam natovario sa 250kg crijepova... Ako procitate pitanje
broj 11 iz prethodnog formulara, ustanovit ce te da sam u to vrijeme vagao
nekih 75kg.
Veoma iznadjen povodom gubljenja tla pod nogama, izgubio sam "duhovnu
prisebnost" i zaboravio u svoj toj frci ispustiti konopac iz ruku. Mogu
reci da u tom trenutku nisam bio pri sebi. Mislim da ovdje ne trebam
navoditi, da sam velikom brzinom isao prema gore. Otprilike u visini 3.
krata sam se sreo s kantom (uh).. . Taj susret objasnjava frakturu lubanje
i lom kljucne kosti. . . Neznatno sporije nastavio sam putanju ka vrhu i tek
sam se zaustavio kad su mi vrhovi prstiju upali u rolu koja je oznacavala
najvisu tocku. Bol koju vam ne mogu opisati je ujedno zaduzena za lomljenje
3 prsta i dva nokta.. .. .Mimo svih bolova, ja ne gubim svoju prisebnost I
odrzavam se na konopcu, kojeg ne smijem ispustiti iz ruku ni pod koju
cijenu. Kanta, koja je u medjuvremenu stigla na cilj, pod jacinom udara
izbija i lomi svoje dno. Time dolazi do izpraznjavanja iste... Kao sto rekoh
u proslom formularu kod tocke 11, vagao sam 75kg i samim time bio znatno tezi od
prazne kante u tom trenutku. Kao sto vec mozete zamisliti, poceo je veoma
brz silazak.. U visini 3. kata sam ponovno sreo kantu ovaj put odozdo
dolazeci. Susret koji kao poslijedice nosi slijedece:
Slomljeni zglobovi na obje noge, lom lijevog koljena i ogrebotine po nogama i
rukama. Ovaj put znatno usporen nastavio sam putanju ka dnu, gdje sam pri
prizemljavanju na izlomljene crijepove slomio 3 prsljena, bol koju nisam ni
registrirao... Dok sam tako lezao dolje, sav izlomljen na izlomljenim
crijepovima i posmatrao kantu koja je bez dna visila na visini sestog
krata, ostao sam ponovno bez svoje "duhovne prisutnosti" i pustio sam
konopac. Ovaj put je kanta bez ikakvih zastoja krenula ka meni i izbila mi 3
zuba i slomila nos.
Veoma mi je zao zbog svega ovoga i nadam se da sam vam ovim olaksao buduce
razmatranje. U slucaju da vam nedostaju precizniji detalji, spreman sam da
vam stojim na raspolaganju.

Moram ja ovo objavit...

Učinite svijet mjestom ljepšim za život.... - istinite price turistickih radnika iz SAD -

(1) Jednom me jedna klijentica pitala moze li dobiti sjedalo kraj prolaza u avionu. Izjavila je da bi joj sjedenje kraj prozora moglo pokvariti frizuru, pogotovo ako netko u redu ispred nje otvori prozor.

(2) Jedna klijentica se raspitivala o paket aranzmanu za Hawaiie. Nakon sto sam joj objasnio cjelokupne troskove, pitala je "zar ne bi bilo jeftinije letjeti do Kalifornije i od tamo uzeti vlak za Havaje?"

(3) Nazvala me zena koje je htjela putovati u Capetown. Poceo sam joj detaljno objasnjavati duzinu puta, potrebu da ima putovnicu i slicno, nakon cega me prekinula recenicom "Ja ne zelim da vi ispadnete glupi, ali Capetown je u Massachusettsu". Ja sam, takodjer ne zeljevsi da klijentica ispadne glupa,
mirno odgovorio "Cape Cod je u Massachusettsu, a Capetown je u Africi". Spustila je slusalicu.

(4) Nazvao je covjek koji je bio bijesan svojim putovanjem u Floridu, koje smo mi organizirali.Pitao sam ga zbog cega nije bio zadovoljan svojim boravkom u Orlandu. Odgovorio mi je da je ocekivao da ce imati pogled na ocean. Pokusao sam mu objasniti da to nije moguce, buduci da se Orlando nalazi u sredistu drzave Floride. Odgovorio mi je "Ne lazite mi. Pogledao sam zemljopisnu kartu i jasno vidim da je Florida vrlo uska drzava".

(5) Jednom me nazvao covjek koji me pitao "Da li je moguce vidjeti Englesku iz Kanade?". Odgovorio sam mu da nije. Razocarano mi je odgovorio "Ali djeluju
tako blizu kad se gleda na kartu".

(6) Jedan covjek me je nazvao sa zeljom da iznajmi auto u Dallasu. Kad sam mu sredjivao rezervaciju, primijetio sam da u Dallasu presjeda s aviona na avion i da tamo ostaje samo sat vremena. Kad sam ga pitao zbog cega zeli iznajmiti auto, rekao je "Cuo sam da Dallas ima ogroman aerodrom pa sam htio iznajmiti auto da se prebacim od 'gejta' do 'gejta', da ustedim vrijeme".

(7) Nazvala me vrlo ljubazna dama koju je zanimalo kako to da njezin avion, koji krece u 20.20 iz Detroita stize u 20.33 u Chicago. Pokusao sam joj objasniti da se Michigan nalazi u drugoj vremenskoj zoni i da su na karti
navedena lokalna vremena polijetanja i slijetanja, ali njoj nikako nije bio jasan koncept vremenskih zona. Konacno sam joj rekao da je to specijalni, vrlo brzi avion, i to je povjerovala!

(8) Jedna zena me nazvala i pitala "Da li zrakoplovne kompanije stavljaju opis fizickog izgleda putnika na torbe zato da znaju kome koja pripada?" Rekao sam joj "Ne, zasto pitate?". Ona mi je odgovorila "Pa, kad sam chekirala svoju prtljagu, na nju su stavili natpis FAT, a buduci da sam ja debela, pitam se postoji li nekakva povezanost."

Nakon sto sam ju stavio minutu-dvije na cekanje (umirao sam od smijeha), objasnio sam joj da je kod za njezinu destinaciju, grad Fresno, FAT i da je cedulja koju kompanija vjesa na prtljagu putnika oznacena kodom za destinaciju.

9) Nazvao me covjek s aerodroma, koji me pitao "Kako da znam na koji avion trebam uci?" Pitao sam ga na sto konkretno misli, a on je odgovorio "Rekli su mi
da je moj broj leta 817, ali nijedan od ovih aviona nema taj broj na sebi".

(10) Poslovni covjek me nazvao i ispitivao me o dokumentima koji su mu potrebni za put u Kinu. Nakon duze rasprave o putovnicama, podsjetio sam ga da mu je potrebna i viza. On mi je rekao "A, ne, ja sam vec vise puta bio u Kini i nikad mi nije bila potrebna viza". Stoga sam ponovno provjerio na internetu i rekao da sam siguran da mu je potrebna viza. On mi je na to rekao "Gledajte, bio sam u Kini cetiri puta i svaki put su primili moju American Express karticu".

(11) Neka zena je nazvala da rezervira let. "Zelim letjeti iz Chicaga u Nilskog konja u New Yorku". Totalno sam ostao bez rijeci. Konacno, uspio sam ponovno pitati "Jeste li sigurni da je to ime grada?" "Da, koje letove imate", odgovorila mi je klijentica. Nakon duze potrage, vratio sam se na telefon i rekao "Oprostite, gospodjo, pregledao sam sve aerodrome u zemlji i nisam uspio naci nijednog Nilskog konja." Klijentica mi je odgovorila "Stvarno ste smijesni.
Pa svi znaju za taj grad. Pogledajte na zemljopisnoj karti". Isao sam prstom po karti drzave New York od grada do grada i konacno, s nevjericom, upitao: "Ne mislite valjda Buffalo?" "Tako je!", odgovorila je klijentica, "znala sam da je
neka velika zivotinja!"

Da je vjerojatno...al da je moguće....

11. 07. 2003.
Dolazio juce neki svaba Johan Herman, bogati bavarac vlasnik nekoliko fabrika u Evropi da pregovara sa nama o kupovini firme. S obzirom da je nase malo preduzece jedini proizvodjac dinamickih ventila za potpritiske i to na celom kontinentu, resili smo da mu izbijemo dobre pare iz dzepa. Uostalom, firma koja dobro posluje na ovim je prostorima prava retkost i moze se skupo prodati. Svaba namirisao nekako da ce zestoko da profitira ako ulozi u povecanje kapaciteta i plasman naseg proizvoda, zagrejao se da nas kupi – ceo dan smo proveli u razgovoru sa njim. Pametan neki covek sa smislom za biznis, uspesan, bogat ali skromnog znanja engleskog jezika. Posto je nas nemacki jos gori od njegovog engleskog, poveo covek prevodioca – svabu profesora slavistike na nekom nemackom univerzitetu.
Sedimo mi tako i pricamo o planovima za buducnost kad poce nesto da urla i grmi iz dvorista. Posto svaba nije mogao daljinski da iskljuci alarm svog auta izadjosmo svi napolje da vidimo sta se desava. U BMW-u kome su sve gume bile ispumpane na sedistu je lezao covek mrtvackog izgleda. Tu se nemac uhvati za glavu i rece nam da je vozac verovatno zaspao u kolima sa ukljucenom klimom, akumulator se ispraznio jer motor nije radio (klima-uedjaj guta struju), sto je uzrokovalo da cela elektronika zajedno sa alarmom poludi. Alarmni uredjaj ove vanserijske mrcine od nekoliko stotina hiljada evra po aktiviranju odmah ispumpava gume na vozilu i ako detektuje prisustvo uljeza u kolima, odmah oslobadja uspavljujuci gas. Dakle otvorismo sva vrata i posle par minuta izvukosmo nesrecnog sofera i potovarismo ga u kola hitne pomoci koju je neko u medjuvremenu pozvao. Nije bilo struje da se motor startuje, a nismo mogli ni da premostimo akumulatore kablovima jer ovaj “enterprajz” koristi napon od 42V. Paljenje na gurku je bilo nemoguce zbog ispustenog vazduha u gumama. Dogovorismo se da pozovemo “pauka” pa da ga prebacimo u Sremsku ulicu kod mog komsije vulkanizera koji ce da mu nabudzi neke “normalne” tockove kako bi ga upalili slepanjem i tako omogucili da motor sam napuni akumulator.
Vreme za rucak je odavno proslo, pa zaduzismo momke iz tehnicke sluzbe da rese problem sa kolima, da bi mi, kao i svi poslovni srbi otisli – naravno u kafanu. Nas gost je slusao price od ljudi iz ovih krajeva koji rade u njegovim fabrikama kako je dobra klopa u restoranu “Kamiondzije” u Svrljigu i hteo je da tamo ruca. Logicno je da smo se slozili sa predlogom, ko bi odoleo vesalicama od jednog metra ili onim dimljenim seljackim vesalicama u narodu poznatim kao “pruzni pragovi”.
Posle tri aperitva gospodin Johan upita konobara gde se nalazi toalet. Ovaj odgovori da prostorija danas nije u funkciji za “veliku potrebu” jer majstori u njoj trenutno menjaju polomljenu solju. Glupa situacija, coveka priteralo, a mi ga odveli u kafanu bez klozeta. Tada nam kelner objasni da iza objekta postoji poljski klozet, ali da bi trebalo da objasnimo strancu kako se koristi ovaj srpski model sa dascanim podom u cijem je centru trouglasta rupa. Jos nam rece da je sadrzaj koji se nalazi ispod dasaka u zitkom stanju i sve sto bucne u njega moze da isprska okolinu. Profesor na odseku za slavistiku tri puta se preznojio dok je prevodio nasa uputstva kako da se izbegne ovo neprijatno pljuskanje. Tako ti nas Jole ode da izbaci dusmanina. Naoruzali smo ga parcetom kartona koje treba prvo da ubaci kroz trougaoni otvor na zitku masu ispod dasaka. Da bi izbegao pluskanje i prskanje portebno je samo da prilikom “vrsenja radnje” dobro nanisani onaj karton dole i stvar je resena. Nista lakse. Prvi deo posla Johan je izveo savrseno – karton je pao bas u centar gde ga je najlakse pogoditi. Ali prilikom zauzimanja cuceceg stava karakteristicnog za takve situacije, svabi iz pantalona ispade pasos i novcanik i to direktno u gorespomenutu fekalnu masu.
Tu se opet gospodin Herman uhvati za glavu, poce covek nesto da urla, psuje i kune na nemackom. Istrcasmo mapolje pomislivsi da ga neko bije, ali kad smo saznali u cemu je problem jos vise se uplasismo – sad nemac sigurno nece da nas kupi. U novcaniku su mu bile sve kreditne kartice, kes, slika porodice i neki vazni papiri, a bez pasosa sigurno nece moci da do sutra uvece stigne na vazan sastanak u Bec. Pokusasmo sa nekim motkama i granama da talaskamo po sadrzini nuznika ali bez efekta, osim sto smo neprijatno iznenadili culo mirisa kod svih komsija. Naidje tu cika Bosko poznati svrljiski stolar nadaleko cuven po proizvodnji drvenih civiluka. Videvsi u cemu je problem predlozi nam:
-Deco, a sto ne pozovete Obrada iz Knjazevac?
-A ko ti je cico taj Obrad?
-Kako ne poznajete Obrada, pa on je strucnjak za klozeti i sve ostale smrdljive rabote. Svi ga znaju. Imam njegov telefon.
Potegosmo nase mobilne spravice i zaista sa druge strane veze prijatan glas nas obavesti da ce doci za cetrdesetak minuta. Vratismo se u kafanu i narucismo novu turu jer nismo znali sta pametnije da uradimo. Za nesto vise od pola sata ispred ulaza dodje taze ofarbana Lada special i iz nje izadje uredno obrijan, ocesljan mrsav covek u belom odelu, belim cipelama, beloj kosulji i kravati.Pozdravismo se sa njim i rekosmo mu u cemu je problem.
-To ce vi kosta tries evra i jedno pivo da popijem u kafanu. Spremite mi jednu dugacku letvu, jednu stolicu i pokazite mi gde je taj klozet.
Uzesmo stolicu iz kafane, poslasmo cika Boska da donese letvu i povedosmo Obrada na mesto nemilog dogadjaja. Obrad osmotri situaciju i rece:
-Dobro ajd sad sklonite ove daske.
-Kako bre covece mi da sklanjamo daske, pa tebe smo zvali da resis problem.
-Ja daske ne sklanjam. Il sklanjajte daske il nista od poso!
Nismo imali izbora, izvadismo najpre kartonsku kutiju namenjenu za odlaganje upotrebljenog papira, a onda sklonismo i daske. Obrad uze letvu i izmeri dubinu. Bilo je negde oko dva i po metra.
-Mislio sam da je malo plice. Dajte mi stolicu.
Skinu covek sve sa sebe osim gaca (koje su, naravno bile bele), odlozi na stolicu, stade na ivicu klozeta, udahnu duboko i uskoci unutra.
Povrsina zitke mase blago se talasala, izadje po koji mehuric vazduha, a Obrada nema vise od dva minuta. Izronio je bas u trenutku kad nesrecni Johan promrmlja da ga vise necemo videti. Trazio je da mu pruzimo onu letvu da izadje. Kad ga izvukosmo napolje primetismo da u jednoj ruci drzi pasos i novcanik. Ponosno ih je pruzao nemcu. Badava, ovaj niposto nije hteo da uzme svoje stvari u “ponuđenom stanju”. Vidno uzbudjen od silnih stresova koje je preziveo za jedan dan seo je na beton, gledao u prazno, a zatim poceo da place.
Setise se tu neki kako da “operemo situaciju”. U blizini je zeleznicka stanica i tamo se nalazi rezervoar za vodu sa velikom slavinom-lulom koji je nekada sluzio za punjenje parnih lokomotiva. Otrcasmo na stanicu, objasnismo zeleznicarima problem i oni pristadose da nam pomognu. Na Obrada koji je iznad glave drzao podignutu ruku sa dokumentima ispustismo desetak tona vode u sirokom i jakom mlazu. Voda se dobro zagrejala na letnjem suncu i ocigledno mu je prijala.
Srecan sto se sve dobro zavrsilo Johan je castio Obrada opranom novcanicom od 200 evra i pozvao ga da nam se pridruzi na rucku. Elem, navalismo na mesiste, a zatim na spricere. Na nase dobro raspolozenje najvise je uticala cinjenica da se prodaja nase firme vise ne dovodi u pitanje. Svaba je cak priznao da bi voleo da za bliske saradnike ima ljude poput nas.
Jedino je Obrad sve vreme cutao i cackalicom vadio zaostale tamne naslage ispod noktiju. Samo je jednom rekao da radi u jednoj propaloj knjazevackoj firmi i da bi bilo dobro da ih neki stranac otkupi i izvuce iz govana.

Što viče informatičar kada se utapa???

F1!!! F1!!!

Čemu služi guzica?

Šeće Haso nekim parkom kad naiđe na čovjeka kako sjedi na klupi i plače.
Haso:
- "Šta je bolan, što si se razdrečo?"
Čovac:
- "Jebi ga bolan, ja sam ti peder, i upravo mi doktor kazo da ću uskoro
krepat od SIDE."
Haso:
- "Ajd momak, smir se. Moj jaran Mujo iz Vakufa take trice ljeći dok kažeš
keks."
Otišli oni u Vakuf kod Muje ispričali mu priću kad
Mujo dadne čovi neke trave i kaže mu:
Mujo:
- "Pij ovaj čaj 7 dana, pa ako ti ne budne bolje dođi ponovno u mene."
Pije ovaj čaj sedam dana, sav se zasro, dobio proljev, usro pola gradskih
čenifa... Nakon 7 dana dođe peder ponovno kod Muje.
Peder:
- "Ama bolan pomagaj, pa ja se sav usro od tih tvojih trava."
Mujo:
- "Pa strp se malo, pij još 10 dana i onda će otić. Bolan SIDA je teška
bolest."
Pije derpe, pije prođe 10 dana, usro čitav stan i ulicu.
Puko mu film i ponovno u Vakuf kod Muje.
Pederčina (nervozno):
- "Pa bolan jebo ja tebe i tvoj ljek, serem li ga serem, Alaha mi dušu ću
israt. Nisi mi ništa pomogo."
Mujo:
- "Što nisam pizda li ti materina. Pokazao sam ti jednom za svagda čemu
služi guzica."

Tko kaze da je njemachki tezak mjkdmjbm???

Njemacki jezik je relativno lak. Za onog tko zna latinski i za covjeka
naviknutog na padeze, njemacki jezik ne predstavlja neku teskocu... To je
ono sto profesori njemackog kazu na prvom satu... A onda pocinju s: der,
die, das, den... govoreci da je sve dalje logicno. I u pravu su, sto cemo
dokazati na slijedecem primjeru. Kao prvo, potrebna nam je knjiga na
njemackom jeziku. Radi se o prelijepoj knjizi u skupom platnenom uvezu,
izdanoj u Dortmundu, a koja govori o obicajima u plemenu Hotentota (auf
Deutsch: Hottentotten). Knjiga objasnjava kako klokane (Beutelratten)
hvataju i zatvaraju u kaveze (Kotter), koje zatim prekrivaju tkaninom
(Lattengitter) da bi ih zastitili od nevremena. Na njemackom se ti kavezi
zovu - Kavezi prekriveni tkaninom ili "Lattengitterkotterbeutelratten".
Jednog su dana Hottentoti uhvatili ubojicu (Attentater) optuzenog da je ubio
majku (Mutter) takodjer iz plemena Hotentota (dakle -Hottentotenmutter), i
da stvar bude gora - majku priglupog i mucavog djeteta (Stottertrottel). Ta
se majka na njemackom dakle zove Hottentottenstottertrottelmutter, a njen
ubojica naravno - Hottentottenstottertrottelmutterattentater. Privednog su
zatim privremeno zatvorili u kavez za klokane
(Lattengitterkotterbeutelratten), iz kojega je on ubrzo pobjegao. Svi su se
zatim dali u potragu za njim. Tada je jedan hotentotski ratnik pobjedonosno
uzviknuo: - Uhvatio sam ubojicu (Attentater)!!!!
- Sta? Koga? - upita ga poglavica.
- Pa Lattengitterkotterbeutelrattenattentater!!!!! - uzvrati ovaj.
- Ma kako? Ubojicu iz kaveza za klokane prekrivenog tkaninom?? - upita
poglavica.
- Da, to je Hottentottenstottertrottelmutterattentater (ubojica majke
priglupog i mucavog djeteta) - rece ratnik.
- Pa naravno - rece poglavica - samo trebao si mi odmah reci da je to
zapravo
Hottentottenstottertrottelmutterlattengitterkotterbeutelrattentater!!
Vidite, njemacki je jezik stvarno izuzetno lagan, samo se treba dovoljno
zainteresirati... :)

27.10.2005., četvrtak

Ima jedan crtić.....

Zove se pastirica i dimnjačar. Krajnje i o svemoćne zahvale onome tko išta o tome zna, bilo samo tko je autor istoga a još neopisivo bolje gdje i na koji način ga se može nabaviti. Crtić je inače francuski, što mi, dakako, dodatno otežava svaki oblik potrage za istim na internetu. I, eto, kako nemam pojma što napisati u prvom postu (što je valjda karakteristično za svaki jungf, pa tako i blogerski) feel free da se ugnjezdite na ovim stranama također, provocirajući me kako komentarima, tako i glupim pitanjima da vam svima jebem misha :))

<< Arhiva >>